Francisco Angulo de Lafuente
Dječak je buljio širom otvorenih očiju od čuda dok su cirkuski šatori procvjetali iz maglovite zore poput divovskih gljiva koje su oživjele. Čvrsto je stezao ruku svog skrbnika, jedva vjerujući da mu je dopušteno prisustvovati predstavi. Nakon toliko šaputanih priča o sporednim čudacima i činovima prkošenja smrti, napokon će osobno vidjeti spektakl.Dok je sunce pržilo jutarnju maglu, kaleidoskop prizora, zvukova i mirisa zaslijepio je dječakova osjetila. Iz kaveza za životinje dopirala je urlika dok su prodavači pjevali o zašećerenim poslasticama. Odvažni cirkuski plakati prikazivali su gutače vatre, gutače mačeva, čovjeka vuka, bradatu ženu, dječaka kornjaču i još mnogo toga. Kakva su ga čudna stvorenja čekala unutar prugaste velike majice?Dječak se prisjetio kako su mu se školski kolege rugali nazivajući ga 'čudakom'. Ali eto, mogu li nakaze otvoreno, bez srama hodati? Ta ga je ideja ispunila strahopoštovanjem.Osorni glas prekinuo je njegovo razmišljanje - bilo je vrijeme da predstava počne. Dječak je požurio unutra, stežući svoj komad karte kao zlatnu kartu. Poklopci šatora šapatom su se zatvorili za njim, a svjetla su se prigušila...Dok su zlobne note orgulja puzale kroz teški zrak, kolovođa je došetao do svjetla reflektora, pucnuo bičem i proglasio: 'Dame i gospodo, dobrodošli na najveću predstavu na svijetu!'
